Isus je oko sebe imao velik krug učenika, muškaraca i žena. Iz toga je kruga izabrao dvanaestoricu muškaraca, koje je nazvao apostolima. (Lk 6, 12-16).
Apostole je posebno poučio i dao im različite zadatke: – Posla ih propovijedati kraljevstvo Božje i liječiti bolesne. (Lk 9,2) Isus je tu dvanaestoricu apostola poveo i na svoju Posljednju večeru, gdje im je predao poslanje: – Ovo činite meni na spomen. (Lk 22,19)
Evađelisti Matej i Marko svetog Šimuna nazivaju Kananejcem, dok ga evanđelist, sveti Luka, naziva Revniteljem. Ime Revnitelj dovodi u svezu svetog Šimuna s fanatičnom antirimskom strankom zelota. Iz toga možemo zaključiti da je sveti Šimun žarko ljubio svoj židovski narod, da je trpio što je taj narod na svome teritoriju bio pod tuđinskom okupacijom i što nije imao vlastitu državu.
Sveti Šimun jedan je od dvanaest apostola. Među njima, bio je još jedan apostol imenom Šimun, komu je Isus promijenio ime u Kefas ili Petar što znači Stijena. Njemu je Isus predao posebnu vlast: Ti si Petar – Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju. (Mt 16,18) Iz posebnog Petrova mjesta proizišla je papinska služba.
U ono vrijeme apostolima je bilo uobičajeno davati nadimke kako bi ih se lakše razlikovalo. Evanđelist Matej mu pridaje ime Kananej, jer neki smatraju da je Šimun rodom iz Kane Galilejske. Prema kršćanskoj predaji Šimun je slijedio Jakova starijeg, a neki smatraju da je sve ostavio i pošao za Isusom. Propovijedao je u Perziji, Mezopotamiji, Maloj Aziji, Armeniji i Egiptu.
Nekoliko različitih mjesta svojataju sebi relikvije svetog Šimuna, pa tako i grad Nikopolis na Kavkazu, gdje se nalazi crkva posvećena u čast svetog Šimuna apostola. Rim, Venecija i Köln izlažu svečeve moći na svečev blagdan.
Apostol Šimun poznat je po svom kreposnom životu. Prema predaji, najvjerojatnije je Jakovljev brat i rođak Kristov po majci. Sveti Šimun zaštitnik je kožara, tesara, drvosječa i stolara. Ikonografi ga prikazuju kako drži pilu i knjigu u rukama.
Sveti Juda Tadej, kao i sveti Šimun, jedan je od dvanaestorice apostola. Njegovo ime, Juda Tadej ili samo Tadej znači hrabri. Danas se sveti Juda Tadej poistovjećuje s Judom Jakovljevim. Jakovljevim ga naziva sveti Luka, a Tadejom sveti Matej i sveti Marko, dok ga sveti Ivan naziva Juda ne onaj Iškariotski. Taj je Juda postavio Isusu pitanje za vrijeme Posljednje večere: Gospodine, kako to da ćeš se objaviti nama, a ne svijetu? (Iv 14,22)
Isus mu je na to pitanje odgovorio: Ako me tko ljubi, držat će moju riječ, i moj će ga Otac ljubiti; k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti. Tko mene ne ljubi, ne drži mojih riječi. Riječ koju slušate nije moja, već od Oca koji me posla. – Ovo sam vam govorio boraveći s vama. A Branitelj, Duh Sveti, kojega će Otac poslati zbog mene, naučit će vas sve i sjetiti vas svega što vam rekoh. (Iv 14,23-26)
Prema kršćanskoj predaji, rođen je u Galileji, a bio je bratić Blažene Djevice Marije. Propovijedao je Evanđelje po Judeji, Samariji, Idumeji, Mezopotamiji, Siriji i Libiji. Govorio je grčki i aramejski jezik. Zajedno sa svetim Bartolom proglašen je zaštitnikom Armenske Apostolske Crkve, gdje su zajedno donijeli kršćanstvo.
Sveti Juda Tadej napisao je i jednu kratku Poslanicu pod nazivom Poslanica Jude apostola. Poslanica je uvrštena u knjige Svetog pisma Novoga Zavjeta, a nalazi se na pretposljednjem mjestu, ispred Otkrivenja. U uvodu Poslanice piše: Juda, sluga Isusa Krista i brat Jakovljev. Iz toga možemo zaključiti da je sveti Juda Tadej bio brat apostola, svetog Jakova mlađega, koji je također napisao jednu Poslanicu.
Sveti Juda Tadej dugo je bio zapostavljan, jer su ga poistovjećivali s Judom Iškariotskim, koji je poljupcem izdao Isusa. Njegovu ponovnom štovanju pridonijela je sveta Brigita, koju je Gospodin potaknuo da u svojim objavama s velikim pouzdanjem zaziva apostola, svetog Judu Tadeja. Objave svete Brigite su dovele do njegova žrtvovanja. U osamnaestom stoljeću štovanje tog apostola postalo je popularno diljem svijeta, a posebno u Austriji i Poljskoj, odakle se proširilo i u Hrvatsku.
Sveti Juda Tadej prisustvovao je događaju, kada je Duh Sveti sišao na apostole. Ikonografi ga prikazuju s plamenom iznad glave kao simbolom Duha Svetoga. Vjernici se u bezizlaznim situacijama stavljaju pod njegov zagovor. Zaštitnik je u očajnim situacijama i izgubljenim slučajevima. Za vrijeme cara Trajana, oko 106. godine, obojica apostola, i sveti Šimun i sveti Juda Tadej, pretrpjela su mučeničku smrt. Svetog Šimuna i Svetog Judu Tadeja pustili su u klupko otrovnih zmija. Kako im one nisu naudile, ubili su ih tako da su im prepilili tijela.
Možda mnogi od nas smatraju apostole pravim sretnicima, jer su živjeli u vrijeme kada je Isus Krist hodao zemljom. Osim toga, imali su priliku tri godine družiti se s njim i obogatiti svoj duhovni život. Ovaj dan, kada slavimo blagdan apostola može u nama probuditi želju da slijedimo Krista na jedan drugačiji način.
Pripremila: Nikolina Borevac, zsa.podvinje.org