Sv. Leopold Mandić rodio se 12. svibnja 1866. u Herceg-Novom. Svibanjska se Kraljica nježno nasmješila tom novom svijetu što je procvao na Zemlji u njenom lijepom mjesecu i obasula ga svojom naročitom majčinskom ljubavlju.
Potječe iz hrvatske katoličke obitelji snažne vjere. Sa 16 godina stupio je u sjemenište venecijanskim kapucina u Udinama. Za svećenika je posvećen 20. rujna 1890. u Veneciji. Bio je uvjeren da ga je Bog pozvao, da kao svećenik djeluje medu kršćanima pravoslavne vjere za njihov povratak u katoličko jedinstvo. Ali, nije imao fizičkih sposobnosti za takvo poslanje.
Fra Leopold , slabašan i nježan, sav izgubljen u gruboj haljini, jedva je vukao svoje slabe noge u siromašnim sandalama. Pobuđivao je osjećaj samilosri. Ali u tom sitnom tijelu bila je velika i junačka duša, koja se nije bojala ničega i koja je znala tako snažno podnositi slabost krhke tjelesne građe, da su svi bili zapanjeni.
Boravio je, kao marljivi ispovjednik u nekoliko samostana. Konačno, 1909. g. namješten je u Padovi, gdje je ostao sve do svoje smrti. Njegova sobica za ispovijedanje ubrzo je postala stjecište pokornika iz svih društvenih staleža. Bio je čovjek bezgranične dobrote. Pokornicima je davao male pokore, a da bi ih nadopunio, sam je noću provodio duge sate u molitvi.
Želeći umrijeti na poprištu svoje službe, ispovijedao je usprkos staračkoj dobi i uz teške patnje svoje bolesti sve do predvečerja svoje smrti, koju je spremno i vedro dočekao s Marijinim imenom na usnama, ujutro 30. srpnja 1942.
Tri čudesna događaja službeno su priznata od Crkve i, poslije određenih kanonskih postupaka, proglašen je blaženim 2. svibnja 1976. po papi Pavlu VI., a svetim 16. listopada 1983. po papi Ivanu Pavlu II.
Otac Leopold je svrhom svoga života smatrao spasenje pravoslavaca u povratku katoličkom jedinstvu. Zato je žrtvovao svega sebe u svakodnevnom, teškom mučeništvu. Koliko su mu snage dopuštale, želio je za odjeljenu braću zaslužiti veliku milost. Ali njegova žrtva i molitve bile su samo Bogu poznate. I gle čuda nakon njegove smrti!
Gospodin je htio da svi spoznaju koliko je Leopold učinio. Na uistinu neprotumačiv način glas o njegovoj žrtvi prodro je na Istok i izazvao duboku ganutljivost u srcima tih naroda.Tako je ime oca Leopolda, koje je prije bilo sasvim nepoznato, za istočne narode postalo zalogom milosti i spasenja. Sv.Leopold je poznat i štovan u cijelom svijetu.
Kod nas se Sv. Leopold Mandić posebno štuje, a to poštivanje je pokrenuo blaženi kardinal Alojzije Stepinac svojom propovijedi, koja je trajala sat vremena, na Staru godinu 1945.g u zagrebačkoj katedrali.
Sveti Leopold Bogdan Mandić, Apostolatski centar „SAV TVOJ“, Zagreb, 2001