Sveti Franjo Asiški (1182. † 1226), istinski Isusov sljedbenik. Danas je blagdan svetoga Franje Asiškoga. Pravim imenom – Giovanni Francesco Bernardone utemeljitelj je više od 800 godina starog franjevačkog reda ili Reda manje braće, suutemeljitelj reda klarisa ili Reda siromašnih gospođa, a po svetome Franji nadahnut je i Treći franjevački red, koji se danas dijeli na Samostanski treći red i Franjevački svjetovni red.
Sveti Franjo rođen je u Asizu 1182. godine, u imućnoj obitelji. Otac mu je bio trgovac, a majka Francuskinja. Zanesen romantičnim željama Franjo je pošao u rat, kad se njegov rodni grad Asiz bio sukobio sa susjednim gradom Peruđom. Tu je bio zarobljen, a kad se nakon godine vratio, teško je obolio. To ga je privelo razmišljanju i promjeni. Posvetio se molitvi i meditaciji. Ideal mu je postao što doslovniji život po evanđelju: u jednostavnosti, istinskom siromaštvu i slobodi duha. Svojim nastojanjem da doslovno nasljeduje Krista, Franjo se ubraja među najveće svece. Njegov je utjecaj bio vrlo zamašan, a franjevački se red proširio cijelim svijetom. Sveti je Franjo umro 3. listopada 1226., a u kalendaru se slavi 4. listopada. Samo dvije godine nakon svoje smrti Franjo Asiški proglašen je svecem i pokopan u bazilici koja danas nosi njegovo ime – u Asizu. Mnogi i u našoj domovini nose ime Franjino. Od srca im čestitamo imendan!
Sv. FRANJO ASIŠKI družio se sa siromasima, posluživao gubavce, pomagao potrebitima, brinuo o prirodi i okolišu, pa ga uz siromahe za svoga zaštitnika posebno uzimaju i ekolozi, a u svijetu se štuje i kao SVETAC MIRA.
Nakon viđenja u crkvici svetog Damjana u Asizu, u kojem mu Krist s križa kaže: Franjo, idi i obnovi moju Crkvu, počeo je popravljati tu ruševnu crkvu. Sugrađani su ga ispočetka smatrali čudakom, pa i luđakom, ali njegovo propovijedanje o apsolutnom evanđeoskom siromaštvu u doba oštro naglašenih razlika u feudalnom društvu nalazi pristalice među narodom i siromašnim slojevima građanstva. Broj Franjine pokorničke braće s vremenom je sve više rastao te se pokret svetog siromaštva širi velikom brzinom i postaje prijetnja za privilegirani položaj klera. Kako bi suzbio tu opasnost papa Inocent III. poziva Franju pred sebe i nakon što dobiva garancije da će pokret poštivati sva svjetovna prava Crkve, papa potvrđuje 1209. osnivanje novog – franjevačkog reda, čiji službeni naziv glasi Ordo fratrum minorum (Red manje braće)
Sveti je Franjo nastavljač učenja o apsolutnom siromaštvu, ali pritom u potpunosti prihvaća crkvenu vlast, želeći Crkvu obnoviti iznutra. Bio je protivnik bogatstva među redovnicima i samostanskih zidina, što je dovelo do sasvim novog shvaćanja redovničkog života u Crkvi i nove koncepcije izgradnje samostana.
Red što ga je Franjo utemeljio vrlo se brzo proširio Europom, a potom i svijetom. Na području Hrvatske još je za Franjina života utemeljena franjevačka provincija. I u našem gradu Slavonskom Brodu već više od tri stoljeća djeluju franjevci u Franjevačkom samostanu uz koji je uzdiže i franjevačka crkva Presvetog Trojstva. Prvi samostan sagrađen je 1694, godine, a kamen temeljac nove crkve postavio je barun Ivan Trenk 12. kolovoza 1723. Rezidencija franjevaca u Brodu 1708. postaje Franjevački samostan. Samostanska knjižnica, arhiv, poznata kronika, glazbeni arhiv i ostalo kulturno blago svjedoči o visokoj kulturi i jakoj vjerskoj tradiciji koju su franjevci njegovali i ilegalno u tursko doba.
Samostan, a ujedno i knjižnica su ukinuti 1787. prvenstveno radi stambenog prostora za vojno povjerenstvo i njemačku školu. Franjevci se vraćaju u Brod 1806. godine napustivši samostan u Đakovu.
Inkunabule Franjevačkog Samostana u Slavonskom Brodu i danas nakon toliko godina čuvaju se na istom mjestu, a datiraju iz razdoblja od 1492 do 1497. godine. Vrijednost im svakim danom sve više raste pa se s pravom ubrajaju u najvrjednije knjige Franjevačkog samostana, ali i samog Broda. Pisane su njemačkom goticom (latinskim pismom kasnog srednjeg vijeka ). Inkunabule su odraz iznimne sposobnosti ljudi koji su uz mnogo truda znanje učinili dostupnim.
autor: Ivica Vlašić
Preuzeto sa: podvinje.org