S blagdanom Uzašašća završava uskrsno ‘pokazanje’ Isusa. Isus je uskrsnuo. Fizički dodir je završen. Sad je ‘uzašao’ iz ovoga opipljivog svijeta. On je sad u Bogu. On je sad posvuda, u svakom ljudskom srcu. Galilejci, što zurite u nebo.
On je od sada sa svakim od vas bilo gdje vi bili. Od sad ćete vi ići njegovim putom i tako će te se preobražavati za ‘Nebo’. Vrlo važno je da oni koji su se osvjedočili u Isusovo božanstvo nastave živjeti vrednote koje je on naviještao. Važno je da se opredijele za ‘Osam blaženstva’, da se opredijele za ljubav i predanje za drugoga.
Poslije Uzašašća Isusa se više ‘ne vidi’ iako je prisutan sa svim ljudima. On je sad univerzalno prisutan i vidljiv dublje od fizičkih očiju. Poslije Uzašašća više nema ‘viđenja’ fizičkim očima, sad se njega gleda očima duše. Uzašašćem Isus nam otvara budućnost.
Ona je ‘iznad nas’, ona je ‘Gore’, ona je u Bogu. Također nam pokazuje put kako se dolazi do cilja. Samo se kroz ljubav čovjek ‘uzdiže’ prema Nebu. Prema tome, treba ovdje ‘dolje’ živjeti ljubav da bi se došlo ‘gore’. Mi ljudi jesmo na zemlji, ali naš je cilj na ‘Nebu’. Mi smo pozvani da se izdignemo iznad ‘zemlje’ i da se nađemo u Bogu. Očito se ne radi o kozmičkoj zemlji i nebu, nego o načinu bivstva. Bivstvovati kao duhovno biće (nebeski) i bivstvovati kao zemaljsko biće. Ovaj odnos između neba i zemlje uspostavlja se samo kroz ljubav, kako nam svjedoči Isus Krist. Tako Isusovo uzašašće ukazuje na naš cilj, naše ostvarenje.
To se ostvaruje samo kroz konkretni život. Da bi se prepoznalo ‘uzišlog’ Isusa potrebno je prepoznavanje ljudi i njihovih životnih potreba. Ljudi ne gledajte u nebo, makar je Isus uzišao, a vi će te ga od sada prepoznavati među ljudima.
Ovo je osnovna poruka Isusova uzašašća.
Preuzeto sa: http://dominikanci.hr