Sveti Nikola jedan je od najpopularnijih svetaca Istoka i Zapada, a živio je u 4.st. u Maloj Aziji kao biskup u gradu Miri. Brojne legende ga za srednjeg vijeka slave kao velikog čudotvorca, iako o tome nemamo puno pouzdanih podataka.
Legenda:
Bijaše onih dana muž častan i blagovjeran imenom Nikola u dragalamijskoj zemlji (nepoznato ime). I otac mu je bio Epipan a majka Nona. I kada se porodio bijaše lijep i krasan, i svi su se čudili. I kada su roditelji vidjeli znamenje koje je činio, u manastiru mu nadjenuše ime po Duhu Svetom Mikuli (Nikola). I kada mu je bilo sedam godina, otac ga da u manastir na knjižni nauk. On je na nevoljne pomišljao i molio, pomišljao na križ i muku i slavio Boga.
I u te dane priđe muž iz nekog sela k njegovim nogama, i reče da ima u njihovu selu drvo nečastivoga. I Mikula pođe i naredi da mu donesu dvanaest sjekira. I jedan mladić pristupi želeći drvo posjeći, ali nečastivi duh ga ubije tim željezom. A bio je jedinorođenac te mu je majka grozno plakala. I Nikola mu pristupi, izmoli molitvu i pomaže ga svetim uljem i pomaza ranu i reče mu da u ime Isusa Krista ustane i hodi. I on usta, a svi padoše na koljena slaveći Boga. I mladići počeše služiti svetom Nikoli.
Ali više nitko nije vjerovao da se drvo može posjeći. I tada on reče da mu dadu sjekiru da ga posiječe u ime Duha Svetoga. I napravi križ na drvetu i udari sedam puta, a kad nečastivi vidje da mu zla ipak može nanijeti, on pobježe kričeći i govoreći da je dugo prebivao u drvetu, a da ga je on otjerao. Ali je srušio drvo na narod, no Nikola bi upozoren, učini znak križa i obuhvati drvo rukama. I otada se u tim stranama nečastivi ne javiše.
Sveti Mikula je u gori Kesariji na čudesan način otvorio ljudima podzemnu vodu. Drugim je čudom spasio čovjeka kojemu je, dok je pod stablom spavao, ušla kroz usta u utrobu zmija.
I potom priđe Nikola gradu Dokoliji i uđe u crkvu svetog Teodora i moli Boga. I priđe mu čovjek Antonij i reče mu da trinaest godina sunca nije vidio i mnogo blaga potrošio na ljekare, ali mu ništa nije pomoglo. A Nikola mu reče da bi bio zdrav da je vjerovao u Gospodina, i reče mu da vjeruje svim srcem i da će biti iscijeljen. Nikola se pomoli i pomaže mu oči te on progleda.
Neki se mornari na moru vozili, ali ih je silni vjetar potopio na sredini pučine i svi su se utopili. I svi su molili Boga i Nikolu jer su slušali kako je on milostiv i na kopnu i na moru (u južnoj Italiji u gradu Bariju je bilo glavno središte kulta svetog Nikole, otkako je ondje preneseno njegovo tijelo 1087.). I po Božjoj volji Nikola im pošalje vjetar i oni se spase, te mu to odmah rekoše. Tada Nikola zamoli Boga da bilo tko na vodi, u nemoći, nevolji, ako s pravim srcem njega zaziva, i ide u manastir i moli, primi ono što moli.